Berlinska židovska bolnica jedina je židovska ustanova, zajedno s grobljem Weissensee, koja je nastavila s radom tijekom nacističke ere i djeluje do danas. Osnovana 1756. godine, bolnica je bila otvorena za sve pacijente bez obzira na vjeru, no nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast 1933. zabranjen joj je primitak 'arijevskih' pacijenata. U prosincu 1941. nacisti su u bolnici osnovali tzv. 'Jedinicu za provjeru pritužbi na transport' radi utvrđivanja 'sposobnosti' Židova za deportaciju, a njezin direktor Walter Lustig ostao je kontroverzna figura — neki svjedoci opisuju ga kao zaštitnika djece, dok drugi navode da nije reagirao kada su gestapovci odabirali ljude za deportaciju. Prema izjavi Lustigove tajnice Hilde Kahan danoj berlinskom tužiteljstvu 1960-ih, SS-ovi funkcionari posjetili su bolnicu kako bi razgovarali o deportaciji 50 posto osoblja, a pogođeni zaposlenici uhićeni su tjedan dana kasnije zajedno s članovima obitelji.