Bicikl predstavlja jedan od energetski najučinkovitijih oblika prijevoza ikad izumljenih, omogućujući ljudima da putuju brže i dalje uz manji utrošak energije nego hodanjem ili trčanjem. Razlika leži u biomehanici: pri hodanju ili trčanju noge se kreću u velikim lukovima i podižu se protiv gravitacije pri svakom koraku, što troši veliku količinu energije. Na biciklu noge se kreću znatno manjim kružnim pokretima, što odmah smanjuje utrošak energije. Dodatna učinkovitost dolazi od načina na koji bicikli prenose ljudsku snagu: pri hodanju ili trčanju svaki korak uključuje mali sudar s tlom koji gubi energiju kao zvuk i toplina. Bicikli koriste kotače koji omogućuju kotrljajući kontakt umjesto sudara, čime se izbjegava gubitak energije na udarce.