Josip Ujević, hrvatski pjesnik, prevoditelj i esejist, rođen je 1891. u Vrgorcu, a djelovao je u Splitu, Zagrebu, Beogradu i Parizu. Kao glavni predstavnik moderne u Hrvatskoj, ostavio je trajan trag u književnosti, prevodeći i pišući unatoč burnim vremenima dvaju svjetskih ratova i gospodarskih kriza. Preminuo je 1955. u Zagrebu, a njegov opus obuhvaća sedam zbirki pjesama i brojna sabrana djela.