Istraživanje pokazuje kako političari poput Winstona Petersa i Pauline Hanson koriste retoriku zahvalnosti kako bi migrante prikazali kao „zadužene goste“ umjesto punopravnih članova društva. Starije kineske migrante u Novom Zelandu istraživači su zatekli kako internaliziraju zahvalnost kao ključno objašnjenje diskriminacije, opravdavajući loše postupke kao „ljudsku prirodu“ koju treba podnositi. Takva retorika pretvara pristup javnim uslugama u privilegiju umjesto prava, uvjetujući ga pokazivanjem zahvalnosti.