Istraživanje koje je vodilo Sveučilište u Pekingu analiziralo je 88.116 šumskih parcela u Sjedinjenim Američkim Državama u razdoblju od 2001. do 2020. Svaka parcela doživjela je barem jedan složeni ekstrem, odnosno istodobno izlaganje toplinskom valu i suši ili toplinskom valu i poplavi. Šume s većom raznolikošću vrsta pokazale su veću otpornost tijekom takvih kombiniranih šokova i brži oporavak nakon njih. Usporedba je otkrila da su učinci kombiniranih ekstremnih događaja veći od zbroja pojedinačnih učinaka, pri čemu toplina pojačava sušu povećanjem evapotranspiracije, a istodobno uzrokuje zasićenost tla vodom tijekom obilnih oborina. Taj se obrazac pokazao dosljednim bez obzira na to je li šok bio toplina i suša ili toplina i poplava, što upućuje na to da raznolikost stabala šumama daje više načina za ublažavanje takvih udaraca.