Istraživači su utvrdili kako se smijeh ljudi i velikih čovjekolikih majmuna – čimpanzi, bonoba, gorila i orangutana – temelji na sličnom ritmičkom obrascu s pravilnim intervalima između zvukova. Ova sličnost upućuje na to da bi se takav način smijanja mogao pratiti unatrag 15 milijuna godina, do zajedničkog pretka koji je živio u Istočnoj ili Središnjoj Africi. Iako ljudski smijeh odlikuje veća brzina, raznolikost i osjetljivost na društveni kontekst, on i dalje zadržava temeljne evolucijske korijene zajedničke s velikim čovjekolikim majmunima.